Franjo Ivanović, 20-godišnji napadač, stigao je na Rujevicu bez velike pompe, ali je govorio tamo gdje je bilo najvažnije: na nogometnom terenu. Njegova prisutnost bila je od vitalnog značaja za Kvarner, s 18 ovosezonskih nastupa i impresivnim sedam golova i asistencija.
“Jako sam se brzo prilagodio, bio sam spreman na sve,” objašnjava Ivanović. “Prva seniorska sezona, nikad se ne zna kako će biti i što će se dogoditi, ali mislim da mi je išlo jako dobro. Počeo sam zabijati golove i to mi je stvarno puno pomoglo, dalo mi više samopouzdanja.”
Početak u Austriji
Nevjerojatno putovanje Franje Ivanovića počelo je prije 20 godina u Schwazu, slikovitom gradiću nedaleko od Innsbrucka. Roditelji su mu emigrirali iz Vinkovaca u potrazi za boljim životom, a u Austriji je započela njegova nogometna avantura. Nadobudni talent brzo se privukao pažnju skauta Bayerna, Borussije i ostalih njemačkih nogometnih velikana. Ipak, sudbina ga je dovela u Augsburg.
“U Austriji sam počeo igrati nogomet,” prisjeća se Ivanović. “Sa 12 godina dobio sam mnogo ponuda koje su me dovele do Augsburga. Igrao sam samo u Austriji, a sada sam na Rujevici, igram za Rijeku”.
Ljeto 2023. moglo je biti potpuno drugačije za Franju Ivanovića. Prije dolaska u Rijeku, stigao je atraktivan poziv iz Borussije Dortmund, jednog od velikana njemačkog nogometa.
Istina je, potvrdio je Ivanović. “Otišao sam u Dortmund na razgovor i htjeli su da dođem. Terzić je razgovarao sa mnom i iskazao interes. Trebao sam početi s B momčadi, a nakon nekoliko dobrih utakmica, bi prešao u prvu momčad. Na kraju mi se Rijeka učinila najboljim izborom i odlučio sam ne gledati unatrag nego se fokusirati na ono što je ispred mene.”
Odbijanje takve prilike pokazuje privrženost Ivanovića sadašnjem klubu Rijeci, a njegova ambicija ostaje nastaviti karijeru u hrvatskom nogometu.
Ivanović u očima Ivice Olića i Zlatka Dalića
Potencijal Franje Ivanovića od malih nogu prate ugledne ličnosti hrvatskog nogometa. Među njima je i Ivica Olić, cijenjeno ime hrvatskog nogometa, koji je Ivanovića pomno pratio dok je bio u Njemačkoj. Možda je vrijeme obući ga u kockasti dres hrvatske reprezentacije. Ovom značajnom događaju osobno je svjedočio nitko drugi nego Zlatko Dalić, izbornik hrvatske reprezentacije, koji se došao uvjeriti u Ivanovićevo igračko umijeće na Aldo Drosini.
“Poziv Zlatka Dalića nije lako dobiti”, smatra Ivanović. “Nije to samo na praznim riječima nego je ukorijenjen u radu i kvaliteti. Ako dobijem poziv, bit ću najsretniji čovjek na svijetu. Kad sam bio mali, pitali su me koji mi je najveći san, a ja nisam znao što bih rekao, pa sam rekao – volio bih osvojiti naslov s Hrvatskom. To mi je i danas najveći san”.
Mogućnost da nosi kultni hrvatski dres i predstavlja svoju zemlju san je koji potiče Ivanovićevu strast i predanost.
Budućnost koja obećava
Franjo Ivanović, skromni mladić sa svijetom potencijala pred sobom, možda će ostvariti svoje snove puno prije nego što je očekivao. Kako se nastavlja razvijati i ostavljati trag u svijetu nogometa, on je svjedočanstvo mogućnosti koje nogomet može donijeti onima koji marljivo rade i ostaju vjerni svojim težnjama.
Putovanje Franje Ivanovića od Austrije do Njemačke, a sada do Rijeke, nadahnjujuća je priča o mladom talentu u usponu. Uz potporu obitelji i vodstvo trenera i skauta, postao je dobar napadač. Dok mu je nedavna prilika za Borussiju Dortmund možda mogla donijeti doata toga, Ivanovićev izbor da se usredotoči na svoj razvoj u Rijeci odražava zrelu i perspektivu okrenutu budućnosti.
I dok nogometni svijet u Hrvatskoj pomno prati njegov napredak, san o igranju za hrvatsku reprezentaciju i dalje mu je najveća ambicija. Bilo da se to dogodi prije ili kasnije, jedno je sigurno – Franjo Ivanović ime je koje ćemo još čuti u novije vrijeme.
